kad idući put budete slušali borodina
sjetite se kako je bio samo hemičar
koji je komponovao muziku da bi se opuštao;
njegova je kuća bila krcata ljudima:
studentima, umjetnicima, pijandurama, skitnicama,
kojima nikada nije znao reći: ne.
kad idući put budete slušali borodina
sjetite se kako mu je žena uzimala notne bilješke
za oblaganje mačjih kutija
ili naprosto da pokrije tegle ukislog mlijeka;
patila je od astme i nesanice
i hranila ga rovitim jajima
a kada je želio prekriti glavu
kako bi ublažio kućnu buku
dala bi mu samo plahtu;
povrh toga, obično bi neko bio
u njegovom krevetu
(odvojeni su spavali kad bi uopšte
i spavali)
a pošto su sve stolice
bile obično zauzete
često bi spavao na stepeništu
omotan u stari šal;
govorila bi mu kad da odsječe nokte,
da ne pjeva i ne zvižduće
ili da ne stavlja previše limuna u čaj
i da ga ne pritišće kašičicom;
Simfoniju broj 2, u B minoru,
Kneza Igora
i Na stepama Centralne Azije
snivao bi jedino ako bi stavio komad
tamne tkanine preko očiju;
u 1887-oj prisustovao je balu
na Medicinskoj Akademiji
obučen u zabavnu narodnu nošnju
izgledavši pritom kao iznimni šaljivdžija
i kada je pao na pod
svi su mislili da glumi klovna.
kad idući put budete slušali borodina
sjetite se.
Preveo bez pô muke Radomir D. Mitrić